Translate

Monday, June 19, 2017

STORYTIME!-Paraliza sna i mali update

Na jednom od prošlih storytime-ova neko od vas mi je predložio da napišem neko svoje iskustvo o paralizi sna.Međutim iako su mi se tada znale dogoditi neke prilično neobjašnjive stvari paralizu sna nikada nisam imala.No kako to inače biva mora i mene tako nešto zadesiti...
Bilo je to prošle sedmice,a kako biste sve shvatili moramo početi od samog početka.
Bio je to još jedan školski dan i ja sam se sva izmorena vratila iz škole jer sam bila prva smjena pa sam kao i inače odmah zaspala.Predvečer mi je došla rodica da prespava kod mene i sestre jer je htjela ići brati maline.

P.S. danas je branje malina očito moderno pa ko od vas još radi nešto preko ljeta,jer idem i ja ☺


Prije nego što je ona došla ja sam malo listala youtube i vidjela video mmedia mreže o ljudima koji su bili u paklu i šta im se tamo navodno dešavalo pa me i od toga malo počela hvatati jeza.
Sa rodicom smo ostale budne do jedan sat jer je ona morala rano ustati,a kako bi ona mogla čuti alarm jer joj je telefon bio na punječu do mog kreveta,ona je spavala na mom krevetu,a ja tik ispred vrata na dušeku.

Prije spavanja počela je priča o nekim tako strašnim događajima koji su se desili nekom njenom prijatelju,a i mi smo sa njom podjelile neke naše priče i priče našeg društva.

Da ne zaboravimo da sam sutra morala odgovarati hemiju koju ništa nisam učila,a to mi je bilo za prolaznu ocjenu pa me sve više činilo nervoznom.

Kada smo legle spavati trebalo mi je malo duže vremena da zaspim zbog svih predhodno dobijenih informacija,no i to sam nekako uspjela i prošlo je normalno.
Ujutru sam ustala oko četiri sata kada je rodica trebala ići raditi,a onda legla na svoj krevet i vrlo brzo zaspala.

Žmirila sam i ohrabrivala samu sebe u smislu :''To su sve gluposti,šta se imaš plašit,ko će tebe...'' a idalje sam imala osjećaj kao da spavam na podu na dušeku.U trenutku kada sam pomenula da su to sve gluposti i da mi ne mogu ništa osjetila sam kako me nešto guši.Osjećaj je bio kao da vam neko sjedi na prsima i ne možete disati,također nisam se mogla niti pomaknuti,a zatim me nešto počelo vući prema gore.Tačno se sjećam kako sam u tom trenutku razmišljala kako ću otići na policu koja se nalazila iza mene,a onda kako i mene vode u pakao.Skoro pa sam počela plakati,a onda sam brzo proučili Bismillu i to nešto me pustilo.Odmah sam naglo otvorila oči i probudila se na svom krevetu,doduše malo podignuta iznad kreveta,na leđima i brzo disajući kao da me neko gušio.

Ostatak noći nisam mogla zaspati i ostala sam budna dok nisam morala ići u školu.Kada sam to ispričala svojim prijateljicama one su rekle da je to vjerovatno paraliza sna,no s obzirom da se to desilo oko pola pet ujutro,a kako sam ja čula za paralizu sna je potreban potpuni mrak,ne znam stvarno u šta vjerovati.

Ovo je moja priča,a ako vi imate neku o paralizi sna ili nekom zanimljivom događaju ostavite je u komentarima,a ja ću je rado pročitati.

Bliži nam se ljeto i ja sam mnogo uzbuđena iako ću morati i raditi vjerujem da će ovo biti jedan dobro proveden dio godine.Kod nas škola završava u srijedu,dakle još dva dana,što je dovoljno vremena da se oprostimo jedni od drugih,iako nas čeka još jedna godina devetog razreda.U skorije vrijeme dosta razmišljam o svojoj budućnosti tipa koji fax da upišem,pa ako želite neki post o tome slobodno mi recite.

Što se tiče serija u posljednje vrijeme gledam MacGyver iako je serija totalni kliše i jeftino urađena meni je iz nekog meni nepoznatog razloga čak i interesantna,no iskrena ocjena je slaba 5ica (5/10),a od knjiga trenutno čitam Ubojiti hitac i čini se odličnom.

Također vam moram pomenuti jednu aplikaciju doulingo za učenje stranih jezika i odlična je,s obzirom da ovog ljeta želim naučiti neki strani jezik.

Što se tiče bloga u nekom narednom periodu želim mu se posvetiti kao nekada i objavljivati postove koji će vama,nadam se,biti zanimljivi.

Bye,bye!

5 comments:

  1. WOW. To je bilo baš čudno iskustvo. Do sad ja nisam imala takvo niti slično iskustvo, ali je moja sestra od strica imala.

    Misli jednog blogera - Collab sa Mihajlom | laAdda

    ReplyDelete
  2. Iskreno, malo mi je jezivo ovo tvoje iskustvo. Ne želim te plašiti, ali ja ne vjerujem u paralizu sna, nego više u nadnaravno. To jeste čudno, ali vjeruj mi imam dovoljno iskustva da kažem da postoji nešto. Kako god, odličan post. Stvarno sam se naježila i uživala. :)

    Fantastiko World

    ReplyDelete
  3. Aaaa, mogu samo zamisliti kako ti je bilo :/. Meni se ovo nikada nije dešavalo, ali dešavalo mi se, i to vrlo često, da padnem u duboku komu sna i da doživim jako loše košmare. No, kako ne vjerujem mnogo u sve te fantazije vjerujem samo da sve što sanjamo proizilazi od naše psihe i umora. Jer svaki puta kada mi se to dešavalo bilo je poslije jako napornih dana i velike potrebe da mi se tijelo odmori.
    Bilo kako bile, ja ti želim da više ne doživljavaš takve trenutke.

    Moj mali kutak

    ReplyDelete
  4. Ne bojim se mraka, ali se bojim smrti, ponekad i spavanja i snova, stvar koju nikako ne želim da mi se desi je paralizna sna. Imam osjećaj da se u tom trenutku i nešto paranormalno počinje dešavati, doslovno odmah kroz mene prođe nekakva jeza. Samo jednom sam bla paralizovana, ali ne znam da li se to može nazvati paraliza sna, sve u svemu nije dugo trajalo, znam samo da sam se bojala, odnosno nisam se mogla okrenuti na drugu stranu, pri tom sam vidjela neku ogromnu sjenu. Bila sam paralizovana nekoliko sekundi; na kraju sam se okrenula, a istostavilo se da ta sjena nije neko ''čudovište'', sve u svemu ni ja nisam poslije lako zaspala, kao ni ti

    Delilah's Stories | Filmtasticno

    ReplyDelete
  5. Kao osoba koja je dozivela ovo,znam koliko ti je bilo tesko.Dva puta mi se dogodilo i to je bilo nesto najstrasnije sto mi se desilo in my whole life.
    Sto se Doulinga tice,planiram da ucim nemacki preko njega,i ja sam cula da je odlican.

    Samo napred sa daljim postovima!

    http://pinkiscolorofmysoul.blogspot.rs/

    ReplyDelete